Izvršna direktorica Udruženja “KALI SARA –Romski informativni centar (RIC)” Sanela Bešić kaže kako se problemi određene kategorije društva ne mogu riješiti na adekvatan način, ukoliko tu kategoriju ne uključite u njihovo rješenje. To je, dodaje, upravo jedna od najvećih prednosti projekta “Suzbijanje trgovine ljudima u BiH kroz uključivanje romskih nevladinih organizacija u rad referalnih mehanizama” koji je ovo Udruženje realiziralo u okviru Programa podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE).

Osnovni cilj projekta jeste proaktivna identifikacija potencijalnih žrtava trgovine ljudima iz redova romske populacije i djelovanje u skladu sa referalnim mehanizmima za borbu protiv trgovine ljudima u BiH.

“Problem prosjačenja nije nastao jučer, on je jedan od većih problema u državi odavno, ali se nikad tom problemu nije pristupalo na način na koji mu se sada pristupa. Projekt govori o uključivanju predstavnika Roma u mehanizme, i posebno je značajno to što smo mi kao organizacija Roma uspjeli da uspostavimo saradnju, komunikaciju i rad sa regionalnim monitoring timovima, radnim grupama na kantonalnom i entitetskim nivoima, i u kojima predstavnici policije koordiniraju rad tih grupa na suzbijanju trgovine ljudima. To je jedna od vrijednosti našeg direktnog uključivanja kroz projekat”, pojašnjava Sanela Bešić, dodajući kako se sve što je urađeno kroz projekat već napravilo razliku:

“Radili smo edukacije za policijske službenike i sve koji su članovi monitoring timova, predstavnike škola, domova zdravlja, ministarstava obrazovanja i zdravstva, znači svi oni koji učestvuju u radu. Na edukacijama smo pokušali da im ukažemo kako njihovi eventualni stereotipi o Romima utiču na konkretne slučajeve i životne priče. Kada dobiju prijavu za prosjačenje i izađu na teren, šta je to šta oni u svom opisu posla trebaju da rade.  Da shvataju kako iskorištavanje djece za prosjačenje nije ničija tradicija, već teško krivično djelo”, kaže, potcrtavajući kako su mnogi tokom rada na projektu promijenili stavove, te su u evaluacijama pisali kako ne samo da sada svoj dio posla posmatraju na drugačiji način, nego i privatno i poslovno razmišljaju na koji način svojim postupcima utiču na život ljudi.

“Saradnja sa regionalnim monitoring timovima bila je jedan od najvažnijih segmenata na kojima smo radili, i tu je sada isto velika razlika u odnosu na same početke kada smo prvi put razgovarali sa svim institucijama i akterima koji su uključeni u proces suzbijanja trgovine ljudima. Tada su nam neki govorili ‘to je vaša tradicija, to je vaša kultura...’, neki su govorili da ne vide razlog zašto bi u takvim slučajevima intervenirali, bilo je čak i teških rečenica u stilu “vi kada se rodite, naučite da prosite’”, prisjeća se Sanela Bešić, dodajući kako je stanje na terenu već mnogo bolje:

“Na primjer, ranije se dešavalo da kada prijavljujete trgovinu ljudima, policajci u policijskoj stanici jednostavno ne žele da prihvate slučaj. Sada je situacija potpuno drugačija, u slučaju toga možemo da nazovemo koordinatora, kažemo o kojoj se policijskoj stanici radi, i on dalje to pokreće i slučaj se mora otvoriti”, pojašnjava, dodajući i značaj direktnog rada sa zajednicom:

“Direktno smo na terenu, razgovaramo sa Romskom zajednicom, i tu vidimo svoj lični doprinos i rezultat, i danas na lokacijama na kojima mi radimo više ne možete vidjeti tako puno djece koja se zatiču u prosjačenju, a na nekim lokacijama ih čak više ni nema. Sad imamo možda drugi trend, a to je da imamo starija lica u prosjačenju, ali smo uticali na svijest da djeca ne smiju biti na ulici, što je nama ekstremno važno”.

Kontinuitet u radu sa ljudima u zajednici, ali i sa romskim nevladinim organizacijama, sve njih je, potcrtava Sanela Bešić, dodatno osnažio:

“Napravio ih je spremnijim, jačim da sami počnu prijavljivati te slučajeve, te da razgovaraju i pregovaraju sa institucijama kako da se konkretni problemi rješavaju. Važno je da ljudi imaju hrabrosti prijaviti takve slučajeve, s obzirom da ako se radi o organizovanom kriminalu postoji i realna opasnost, ali i da znaju da imaju iza sebe sistem i mehanizam koji će ih zaštititi”.

Dervo Sejdić, predsjednik Udruženja “KALI SARA –Romski informativni centar (RIC)” i član Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH također potcrtava važnost promjene svijesti o romskoj populaciji kod onih koji unutar sistema rade sa romskom populacijom:

“Ljudi su na radionicama i treninzima uvidjeli kako su do sada nosili jako puno stereotipa i predrasuda, a da nisu bili ni svjesni toga. Nekada su iz najboljih namjera da pomognu, činili diskriminaciju. Tužioci i sudije su promijenili svijest da stvari poput prosjačenja ili maloljetničkih brakova nisu ni kultura, ni tradicija. Poslije toga su čak i obnavljali postupke u kojima su prvostepenom procesu donosili obustave predmeta zato što su smatrali da je to kultura i tradicija. Kada im je ukazano i rečeno da to nema veze ni sa kulturom ni tradicijom, onda su predmete vratili u novi proces i dokazali da je riječ o trgovini ljudima, što je značajan napredak”, kaže Dervo Sejdić, dodajući kako je kroz projekat uspostavljena saradnja sa svim nivoima vlasti:

“Ostvarili smo kontakte, od koordinatora i članova timova, do tužilaštva i sudstva. Taj nivo saradnje treba nadograđivati, i zato bi bilo šteta da stane podrška Udruženju Kali Sara. Poslije projekta će ostati svijest, i kod institucija i kod romske zajednice, ali pred svima je još dosta posla.  Koliko god se nekima činilo drugačije, napredak postoji, vidljiv je, manje je djece na ulici, ali ih nažalost ima još”.

Jako je važno, ističe Dervo Sejdić, da sa romskom zajednicom direktno komuniciraju i rade Romi:

“Informirali smo kompletnu Romsku zajednicu gdje god smo stigli u BiH, išli smo u sve i jednu općinu i mjesto. Govorili smo o izmjeni zakonske forme, o aktivnostima države u tom kontekstu, i o zabrani zloupotrebe djece, bilo u radnu ili seksualnu eksploataciju. Ukazujući Romskoj populaciji na nedozvoljenost ponašanja, i eventualne sankcije. Mi smo s njima stalno prisutni, razgovaramo s njima, mogu nam sve reći i možemo im sve reći”, kaže, pojašnjavajući kako je posebno važan pristup:

“Kad odemo u zajednicu, kažemo im: Mi vam ne zabranjujemo ništa, mi vas samo obavještavamo da ne smijete da djecu šaljete u prosjačenje, da to nije dozvoljeno. Jer ako vas policija uhvati i zapiše, može ti oduzeti dijete, a ti da završiš u zatvoru. Kažu nam “ali imam djecu, šta ću im dati da jedu?”. Onda kažemo kako ćemo zajedno raditi na rješavanju problema, zajedno ćemo otići u centar za socijalni rad”.

Iz Udruženja “KALI SARA –Romski informativni centar (RIC)” posebno ukazuju na značaj prevencije slučajeva trgovine ljudima:

“Potreban je rad na prevenciji kroz ekonomsko osnaživanje porodice, pa da smanjimo, suzbijemo i preduprijedimo to ‘socijalno prosjačenje’. Naravno, tamo gdje je riječ o organizovanom kriminalu, da svi budu procesuirani i kažnjeni u okviru zakona”, kaže Dervo Sejdić, navodeći primjer povećanja dječijeg dodatka koji je, kaže, pozitivan i daje rezultate, ali nije i dovoljan:

“Porodica sa troje i više djece je zaštićenija nego što je bila, to nama olakšava posao u razgovoru sa Romskom zajednicom, i u osvještenju roditelja Roma koji su djecu upućivali u prosjačenje iz te socijalne nužde. Uvijek posmatramo iz dva ugla, jedno je socijalna nužda, drugo organizirani kriminal, ali ni u jednom slučaju ne pravdamo zloupotrebu djece. Kada je porodica stabilnija i bolje obezbjeđena, manja je mogućnost da će se iz takve porodice djeca naći kao žrtve organiziranog kriminala”.

Jedna od važnijih komponenti u samom projektu, uključuje se Sanela Bešić, upravo jeste da se inicira rješavanje dnevnih životnih problema određene zajednice:

“Da rješavamo neke od najvažnijih problema u romskoj zajednici, i zagovaramo rješenje tih problema. I to je taj proaktivni pristup, da ljudima pomognemo direktno, da imaju vodu, da imaju struju, riješena osnovna pitanja, da damo ljudima posao. Ovo je prilika i šansa za romsku populaciju da bude zaposlena, a nažalost i tu se susrećemo sa stereotipima gdje često ne žele da zaposle Rome, iako postoji velika potreba za radnom snagom”.

Kroz projekat se radilo i sa romskim medijatorima u zajednici:

“Još na početku projekta kao vrlo važan faktor u zajednici, medijatori su prošli edukaciju tokom koje su učili o tome šta je trgovina ljudima, i bilo je bitno da nauče i znaju šta piše u zakonu, te da se upoznaju sa kompletnim referalnim mehanizmom, koje su sve institucije uključene, kada treba koja da reaguje, i koja je njihova uloga”, pojašnjava Sanela Bešić. Dervo Sejdić smatra kako su Udruženje „KALI SARA –Romski informativni centar (RIC)“ i druga romska udruženja, sa medijatorima na terenu, umnogome ispred samog sistema, kada je rad na suzbijanju trgovine ljudima u pitanju:

“Činjenica je da naši medijatori na terenu ostvaruju kontakte sa centrom za socijalni rad, sa školom, općinom, policijskom upravom. Naši medijatori nakon što primijete da dijete nije redovno na nastavi, ide direktno u porodicu i istražuje zašto ne dolazi. Kada primijeti da je dijete u prosjačenju, također interveniše. Bilo da prijavi policiji ili zatraži asistenciju neke od lokalnih institucija. Mi smo s njima u kontaktu i na raspolaganju smo im 24 sata kao mentori, javljaju nam se, traže savjete i mišljenja”, kaže, dodajući kako bi bilo dobro da ubuduće kompletan sistem više poradi na podršci žrtvama trgovine ljudima, od momenta zaticanja u prosjačenju ili kao žrtava u drugim oblicima trgovine ljudima, do zbrinjavanja:

“Nemamo dovoljno podignutu svijest o obavezi službenih lica u njihovom radu, nemamo dovoljno komunikacije unutar institucija i ona je još uvijek na početnim granama, a nedostaje i smještajnih sigurnosnih kapaciteta. Sigurne kuće jako teško prihvataju romsku djecu, naročito majku sa više djece jer je to za njih trošak. Potrebni su psihološka, pravna i svaka druga podrška žrtvi i potencijalnoj žrtvi. Dijete kada biva smješteno u sigurnu kuću gubi proces obrazovanja, ne dobija dovoljno kvalitetnu hranu, ni psihološku, zdravstvenu, pravnu, ekonomsku, ni bilo koju drugu pomoć”.

Iz Udruženja „KALI SARA –Romski informativni centar (RIC)“ kažu kako su zadovoljni postignutim za prilično kratko vrijeme, ali smatraju da je nužna daljnja podrška romskim nevladinim organizacijama u održanju postignutog i unaprjeđenju:

“Najveća greška će biti ako se nivo saradnje i postignutih aktivnosti ne održi po okončanju projekta, a država još nije sposobna da bez nevladinog sektora radi taj posao. Centri za socijalni rad koji dnevno imaju jako puno posla i kontakata sa svojim korisnicima nemaju vremena ni kapaciteta da se ovome snažnije posvete. Policija također od kriminala svake vrste nema vremena, a neki ovo još uvijek smatraju nižim nivoom kriminala, iako visina kazni pokazuje da nije. Ako niste tu da konstantno vršite pritisak i svojevrstan nadzor, to bi moglo popustiti”, upozoravaju.