„Kod nas u BiH je stalno neko crnilo, sve mračimo i ništa nam ne može uspjeti. Eto, ja sam putovala u mnoge gradove i države, ali tvrdim da ne postoji mjesto na svijetu da se ne radi, a da se dobro živi. Svakome bih preporučila da jednostavno radi i vjeruje u sebe. Ako ne vjeruješ u svoj cilj i svoje sposobnosti onda ne možeš ni očekivati da neko drugi vjeruje u tebe“, kaže Belkisa Alihožić Dirckson vlasnica obrta „Dream job“ koji je podržan iz USAID-ovog Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i Grada Gračanice za pokretanje vlastitog biznisa.

Belkisa Alihodžić Dirckson majka je troje djece koja kaže da nikome nije jasno zašto je i dalje u Bosni i Hercegovini, obzirom na to da joj je suprug iz Amerike, te je imala priliku da svoj život i biznis započne upravo u Americi.

„Ponekad ni meni nije jasno, ali sam nagovorila svog supruga da se i on preseli u Bosnu i Hercegovinu“, dodaje kroz smijeh Belkisa.

„Dream job“  se zasniva na Belkisinom vlastitom brendu kojeg ona dizajnira i kreira. Naime, radi se o odjevnim kombinacijama koje su, kako kaže, za svaku priliku. Što se tiče ljubavi prema ovom poslu, za sebe kaže da je od djetinjstva kreativna i da je po profesiji umjetnica. Sada, ona svoje vizije oslikava putem printa na odjeću.

„Radila sam u Americi s djecom, a djeca uvijek potaknu tu neku kreativnost u vama. Imala sam priliku da odem odavde obzirom da mi je suprug iz Amerike, ali ja sam zaista željela ostati uprkos svim lošim uslovima. Planiram obrt registrovati u društvo sa ograničenom odgovornosti (d.o.o.), kako bih mogla izvoziti svoje kreacije. Da nije bilo Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG), ne bih bila tu gdje sada jesam“, zaključuje Belkisa.

Belkisa, ipak, nije jedina koja se u Gračanici izdvaja po svojoj kreativnosti i domišljatosti kada je u pitanju odjeća i odjevni predmeti. Aida Mešić, vlasnica je ateljea „Aida“ i on se, ipak, razlikuje od Belkisinog.  

Aida šije po narudžbi, i to obično sportsku odjeća: trenerke, prsluke, dukserice. Ono što Aidu svakako izdvaja jeste činjenica da nije čekala da joj prilike „padnu sa neba“ nego je odlučila boriti se za svoj san.

„Na samom početku otvaranja biznisa, odmah sam odlučila poslati ponudu firmama kako bih imala veći broj klijenata. Od 7 firmi koje sam kontaktirala, 5 je pristalo i to mi je na početku bio ogroman uspjeh“.

Kako kaže, prije 2008. godine, kada je radila u tekstilnoj firmi, govorila je da ne bi nikad sjela za mašinu da šije. Nakon te firme, Aida se zaposlila u drugoj, austrijskoj firmi, gdje je naučila sve. A onda se, ipak, odlučila za korak dalje, jer je željela raditi sama za sebe.

„Nakon što sam rodila drugo dijete, odlučila sam da sam spremna za korak dalje i da je vrijeme da kupim mašinu za šivenje. Nakon toga je sve krenulo. Prošle godine sam šila i maske, a od toga sam uspjela zaraditi dovoljno novca kako bih kupila dodatne dvije mašine. Podrška mi je puno značila, ja jesam imala ideju i volju, ali finansijska podrška koju sam dobila kroz Program podrške mi je omogućila ovaj biznis koji danas imam“, kaže Aida.

Aida zajedno sa suprugom planira nešto novo, udruživanje snaga i vještina, kako bi postigli što veći cilj.

„Moj suprug također planira da se uključi. Ja bih šila dukserice, a on bi radio print na tim duksericama. Imamo veliku želju da proširimo prostor, da sagradimo još jedan sprat. To bi donijelo i nove radnike i samim tim biznis bi dobio novu dimenziju“, kaže Aida i dodaje da sa uzbuđenjem čeka nove projekte.

Njena poruka svima koji imaju poslovnu ideju je da upravo da iskoriste prilike kao što je podrška koju pruža Program podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i da trebaju vjerovati u sebe i u ono što znaju da rade ukoliko zaista žele ostvariti svoj cilj.

Da ipak nisu sve pronašle svoju profesiju u kreiranju i šivenju, svjedoči primjer Armine Hadžić koja je vlasnica Beauty salona „ArM“.

„Počela sam se baviti ovim poslom kući, iz hobija, a uvijek sam sanjala o svom salonu. Da nije bilo podrške PPMG-a mislim da ne bih mogla nikad otvoriti svoj salon. Klijenti koji su bili uz mene dok sam kući radila su ostali i dalje“, kaže Armina i dodaje da nije baš naišla na podršku okoline.

„Dok sam radila u kladionici i svi su mi govorili da ostanem tu gdje jesam jer postoji veliki rizik da samostalni biznis neće uspjeti. Trenutno sam jako zadovoljna te ne bih voljela da se ikad vratim na ono što sa radila prije“, ističe Armina.

Kada već govorimo o uljepšavanju, nakon što ste sredili svoje nokte, frizerski salon „Enida“ je tu da se pobrine o vašoj frizuri. Ovaj salon nudi sve frizerske usluge, kako za žene, tako i za muškarce.

„Ljubav prema ovom poslu javila se još u osnovnoj školi, a od tad nisam ni pomislila da nešto drugo odaberem kao zanimanje. Upisala sam frizersku i nikad se nisam pokajala za tu odluku“, kaže Enida Karić.

Najveću podršku je, kako kaže, osjetila od svojih roditelja.

„I kad sam griješila i kad nije išlo, nisu prestali vjerovati u mene. Naišla sam na skeptičnost u smislu toga što sam jako mlada i što ljudi generalno ne vjeruju mladim frizerima“, dodaje Enida i nastavlja dokazivati kvalitet svog rada.

Pored kozmetičkih usluga i usluga uljepšavanja, Gračanica je mjesto gdje možete pronaći prave i kvalitetne šampinjone. Mernesa Tahirović je vlasnica biznisa „Tahirović šampinjoni“ i jedna od korisnica Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG).

„Bez ove podrške, ja zaista nisam mogla napraviti nikakav rezultat. Imala sam 10 vreća gljiva prošle godine i lošu zaradu, sve dok se ovakva vrsta pomoći nije pojavila“, kaže Mernesa.

Ono što je zasigurno ohrabrujuće je činjenica da Mernesa trenutno uspijeva proizvesti preko stotinu vreća šampinjona.

„Proizvodnju sam podijelila u dvije komore kako bih sebi olakšala. Prodajem u trgovinama, marketima, na pijacama. Dosta ljudi dolazi svaki dan, ili zovu i pitaju za moje gljive“, dodaje Mernesa.

Kada je u pitanju branje gljiva, Mernesa nam je objasnila da postoji specifičan način koji se sastoji od „tri vala“.

„Tri vala berem. Val je svakih sedam dana u kojem se proizvede jedna gljiva. Nakon toga, slijedi pauza sedam dana i onda ponovo krene gljiva. Svake druge sedmice imam berbu. Za sedam dana prvi put sam nabrala 120 kg, drugi put 100 kg i treći put 50 kg, jer je inače treći val malo slabiji. Sve ukupno, nekih 600 kg gljiva sam ubrala i sve prodala. Uvijek se trudim da bude svježe i kvalitetno i zato mi se ljudi i vraćaju. Borim se za opstanak jer nisam jedina u Gračanici koja proizvodi šampinjone“, ističe Mernesa i govori da su ljudi bili jako iznenađeni njenim poduhvatom obzirom na to da je jako mlada osoba.

Kao najvažniju stvar Mernesa navodi podršku porodice, te da se njena porodica potrudila da kroz svoje kontakte proširi priču o ovom biznisu. Od planova za budućnost izdvaja želju da svoje gljive prodaje u cijeloj Bosni i Hercegovini.

„Moja poruka svim ženama koje imaju ideje ali imaju strah da učine prvi korak jeste da se ne treba plašiti ničega i treba probati. Ako ne probaš ne možeš znati da li ćeš uspjeti. Ne postoji loša ideja, najbitnija je podrška i želja“, zaključuje Mernesa Tahirović.

A kad ste obukli, dotjerali nokte i kosu, pronašli kvalitetne šampinjone, red je da nešto i pojedete u Gračanici. Pitara „Kao kod nane“ je prava adresa za sve koji vole spoj domaćeg i ukusnog.

Amira Đulić je svoju radnju "Kao kod nane" otvorila početkom januara 2021. godine u centru Gračanice, a u ponudi se nalaze sve vrste domaćih pita. Amira ističe da joj ovaj posao nije nepoznat, jer je već od ranije pravila veće količine pite za rođendane i svadbe.

„Sa osam godina sam se već krenula zanimati za pravljenje pita. Uživala sam u tome i dan danas ne gledam na to kao na napor ili obavezu. Planiram proširiti svoju ponudu i uvesti i slatke pite. Kupci su pokazali veliko interesovanje za domaćom pitom, što me jako to raduje. Prepoznali su razliku između pekarske i industrijske pite, i pite koju mi proizvodimo. Ljudi su mi govorili da neću uspjeti i da pite ima na svakom koraku. Međutim, ja sam shvatila da ovakve pite nema nigdje“, kaže Amira.

Kada je u pitanju Program podrške, Amira kaže da je za njega saznala preko prijateljice koja je pravnica.

„U suštini, imala sam dvije opcije. Ja jako volim djecu i bilo je: ili da čuvam djecu i otvorim igraonicu, ili pravljenje pita. Za oboje mi treba prekvalifikacija, ali za vrtić bi mi bilo mnogo teže“, ističe Amira.

Kada su u pitanju benefiti koje je dobila kroz Program podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i pokretanje vlastitog biznisa, Amira kaže:

„Ja sam sigurnija u sebe, imam veće samopouzdanje, znam da mogu sve uraditi svojim rukama i to je najveće zadovoljstvo koje čovjek u životu može da ima“.

 

USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama, zajedno sa 27 lokalnih samouprava iz cijele BiH, od 2017. godine podržao je skoro 200 žena u osnivanju i razvoju njihovih biznisa. To su biznisi koji osiguravaju egzistenciju, povećavaju samostalnost i vraćaju vjeru u bolje sutra.