„Podstakla me sama korona u smislu da sam imala mnogo vremena da razmišljam i shvatim da u životu ništa nije nemoguće. Ovo je moj životni san. Dugo sam radila u salonu gdje sam bila maksimalno predana poslu i onda sam došla do zaključka da nikada ne možeš biti dovoljno dobar niti možeš doći do izražaja ukoliko ne radiš sam za sebe“, kaže Slađana Tomić, vlasnica kozmetičkog salona „Prestige“, koja je dobila podršku od USAID-ovog Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i Opštine Modriča za pokretanje vlastitog biznisa.

U ovom kozmetičkom salonu Slađana nudi usluge: nadogradnja noktiju, pedikir, tretmani lica, microblading i depilacije.

„Ovo je takav posao koji se, jednostavno, mora raditi sa puno ljubavi. Klijenti se moraju osjećati ugodno, opušteno, da osjete harmoniju i posvećenost. Ovakav posao traži konstantnu edukaciju, razvijanje i rast“, ističe Slađana.

Kako kaže, zbog prekida u poslu koji se desio za vrijeme prvog vala koronavirusa, imala je vremena da preispita svoje ranije odluke. Imala je ideju, ali nije i dovoljno hrabrosti da je sprovede u djelo. Plašila se i troškova za koje je znala da su neminovni ukoliko se odluči slijediti svoj san.

„Sticajem okolnosti izašao je javni poziv za projekat koji je meni jako puno pomogao. Imala sam sreću da budem odabrana, a ono što sam dobila kroz Program je zapravo sigurnost i stabilnost. Ja na to gledam kao na priliku da i dalje napredujem, te da svojim trudom, radom i zalaganjem svojim klijentima pružim što bolju i kvalitetniju uslugu“, kaže ona.

Na pitanje o tome ko je podržao njenu ideju, te o poruci drugim ženama, Slađana kaže:

„I novi i stari klijenti su zadovoljni, i podržali su moju odluku, samim tim sam ispunjena. Svim ženama koje možda trenutno razmišljanju o otvaranju vlastitog biznisa bih poručila da se sa strahom moraju suočiti jer jedino tako mogu savladati prepreke. Treba izaći van vlastitih okvira, vjerujte da iza toga čekaju puno bolje stvari. Kad sam konačno zakoračila u svijet vlastitog biznisa, imala sam osjećaj kao da me sve to čekalo i da su se, jednostavno, sve kockice posložile“.

Da je Modriča zaista prepuna kreativnih i hrabrih žena, svjedoči i primjer Tine Kuzmić koja je vlasnica kozmetičkog salona „L&A by Tina“.

„Kao majka dvoje djece, mogu da kažem da sam odlazak na posao i djeci stvara osjećaj za radne navike. Na mene je pozitivno uticalo upoznavanje novih ljudi, izlazak iz komfor zone. Osjećam se korisno, više doprinosim svojoj djeci i svom domaćinstvu, tako da je taj izlazak iz kuće za mene mnogo značio“, kaže Tina.

Kao prekretnicu u njenom životu Tina navodi Program podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) kroz koji je mogla ostvariti želju za vlastitim salonom nakon višegodišnjeg rada u kućnoj varijanti. Usluge u salonu „L&A by Tina“ su: manikir, gel tehnika na noktima, nail art, depilacije, maderoterapije, pedikir, šminkanje, higijenski, anti age, hidratacijski tretmani lica...

„Moj biznis ima perspektivu. Imam određenu klijentelu koji mi je dovoljna da na kraju mjeseca uspijem sve svoje troškove pokriti. Dodatni broj klijenata bi dobro došao u smislu zarade i upošljavanja novih radnika“, ističe Tina.

Kao poruku svim ženama Tina navodi važnost i vrijednost korištenja ovakve vrste podrške i ističe da je njen posao ne završava ovdje. Ima planove da ide na dodatne obuke, da unaprjeđuje sebe i da drugima omogući radna mjesta u Modriči kroz zapošljavanje u svom salonu.

U Modriči, pored uljepšavanja i kozmetičkih salona, ima i onih žena koje su odabrale malo drugačiji pravac za svoj vlastiti biznis.

Dragana Kuzmanović je ovu podršku, koju je dobila kroz Program podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG), odlučila usmjeriti na osnivanje Montessori centra u Modriči.

Šta je to Montessori centar?

Montessori centar podrazumijeva edukativne radionice za djecu. Montessori pedagogija je naučno utemeljen način učenja čije je glavno načelo emancipiranje djeteta kroz usmjeravanje njegove pažnje na proces samostalnog donošenja odluka. Bazira se na individualnom pristupu svakom djetetu, te nije ograničeno vremenom unutar kojeg dijete mora usvojiti određena znanja.

„Na ideju sam došla tako što sam živjela u Novom Sadu gdje je ova vrsta učenja jako popularna i ja sam željela takvo nešto da otvorim i u svojoj Modriči. Edukatori u Srbiji su voljni da šire tu Montessori euforiju i u BiH i daju mi veliku podršku od samog početka“, kaže Dragana.

Kada je u pitanju podrška pri samom osnivanju, Dragana kaže da su mišljenja bila podijeljena u vezi sa otvaranjem ovakve vrste biznisa.

„Neki su bili skeptični iz razloga što su imali već neke neuspješne biznise iza sebe, te su bili stava da se u Modriči nešto ovakvo može otvoriti, ali da ne može opstati, i da ljudi nemaju razvijenu svijet o tome. Međutim, ja dobijam drugačiju poruku od ljudi i od korisnika, ali i od roditelja“, ističe Dragana.

U budućnosti Dragana planira nova upošljavanja logopeda, defektologa, psihologa, te uvođenje novih radionica koje su dobre za ranu stimulaciju inteligencije kod djece.

„Većina reakcija, naročito u prosvjeti, bile su oduševljenje. Oni znaju koliko je važno da djeca budu u podsticajnoj sredini, a sama Montessori pedagogija se zalaže za to kroz svoja načela. Ljudi koji nisu upućeni u ovu vrstu pedagogije, vole da slušaju o tome jer je nešto neobično, nesvakidašnje. Pored toga, djeca su zaista pokazala oduševljenje, vole slobodu koju imaju kroz ovu vrstu učenja“, zaključuje Dragana.

Da ima i onih žena koje su usmjerene domaćim proizvodima govore primjeri Nevene Todorović i Anđe Stanić iz Modriče.

Nevena Todorović se bavi uzgojem prasića i svinja.

„Živimo na selu i bavimo se stočarstvom i zemljoradnjom oduvijek, a ovaj podsticaj nam je zaista mnogo značio kako bismo proširili postojeće kapacitete i napredovali“, kaže Nevena.

Kada je u pitanju važnost podrške koju je dobila kroz Program podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) Nevena kaže da se bez ovakve vrste podrške nikad ne bi odlučila na korak osnivanja vlastitog biznisa i da je cjelokupna priča jako uspješna.

„Raditi se mora. Neki su toga svjesni, a neki pokušavaju ići linijom manjeg otpora. Ja znam da sam sada tu gdje jesam isključivo zbog posvećenosti i teškog fizičkog rada. U mom životu se, od ovog podsticaja, mnogo toga promijenilo i jako sam sretna zbog toga“, zaključuje svoju priču Nevena.

Anđa Stanić je, baš kao i sve prethodno navedene žene, posvećena i predana svom poslu i vlasnica je biznisa „Domaće je najbolje“.

Ona se bavi proizvodnjom domaćih proizvoda kao što su: džemovi, sirevi, ajvar, domaći slatkiši, salate...

„Sve je krenulo iz hobija. Prijavila sam se na sajam sa slatkišima i sirom, koji je otvorio vrata za sve ono što je krenulo nakon toga. Zadovoljna sam razvijanjem vlastitog biznisa iako sam tek na početku. Potražnja je velika i moja želja je da otvorim svoju prodavnicu, prodavnicu domaćih proizvoda“.

Kada je u pitanju podrška okoline, Anđa kaže da je iznenađena koliko su ljudi vjerovali u nju, te da su više vjerovali u ideju i uspjeh od nje same.  

„Poručila bih ženama da se osnaže i da se sve više bavimo selom i radu na selu. Koronavirus nam je ukazao na značaj domaćeg i primjetno je da se već od ove godine dosta više populacije okrenulo ka proizvodnji i konzumaciji domaćih proizvoda, što me izuzetno raduje“, završava svoju priču Anđa.  

 

USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama, zajedno sa 27 lokalnih samouprava iz cijele BiH, od 2017. godine podržao je skoro 200 žena u osnivanju i razvoju njihovih biznisa. To su biznisi koji osiguravaju egzistenciju, povećavaju samostalnost i vraćaju vjeru u bolje sutra.