„Prije osnivanja vlastitog biznisa bila sam nezaposlena majka troje djece, koja živi na selu i odlučila sam da to želim promijeniti“, kaže Dragana Perić, vlasnica plasteničke proizvodnje, koja je dobila podršku od USAID-ovog Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i Opštine Bratunac za pokretanje vlastitog biznisa.

Dragani plastenička proizvodnja nije strana. I do sada je radila na proizvodnji jagodičastog voća kao što su maline, borovnice i jagode. Ipak, osnivanjem i registracijom vlastitog biznisa, odlučila se posvetiti samo jagodama kako bi što uspješnije obavljala svoj posao.

„Za podršku sam saznala preko prijateljice koja radi u Opštini i od tog sastanka je sve krenulo. Bilo mi je teško kada sam vidjela šta sve podrazumijeva registracija vlastitog biznisa, ali su mi mnogo pomogli prijatelji bez čije pomoći sigurno ne bih danas bila gdje jesam“, započinje svoju priču Dragana.

Kaže kako je pored dodatnog prihoda, velika prednost to što radi ranu plasteničku proizvodnju. Shodno tome, jagode koje ona proizvodi ranije će moći plasirati na tržište.

„U planu mi je da u markete plasiram svoje proizvode. Registrovala sam komercijalno gazdinstvo i za sada sve ide po planu“, kaže Dragana.

Kada je u pitanju sadnja, Dragana kaže da je to preporučeno u mjesecu septembru, kako bi u proljeće bio pun rod.

„Jedna biljka bi trebalo da rodi između 500 i 800 grama. Preporučuje se svake godine obnavljanje sadnica, jer je svake druge ili treće godine smanjen rod. Ja ove godine očekujem manje, ali već od naredne godine bi trebao biti pun rod“.

Dragana planira proširivanje posla, te kaže kako pandemija nije mnogo oštetila ovu vrstu biznisa iz razloga što je proširena svijest o domaćim proizvodima i zdravoj ishrani.

„Rad u prirodi me jako ispunjava i volim proizvoditi. Upošljavam i djecu, čija mi pomoć dosta znači. Veliki je plus živjeti na selu i to što cijela porodica zajedno radi“, završava svoju priču Dragana.

Nakon priče o plasteničkoj proizvodnji, vodimo vas do još jedne kreativne žene iz Bratunca koja, sa samo 20 godina, ima registrovan vlastiti biznis.

Dijana Blagojević vlasnica je frizerskog salona „Dijana“ koji pruža sve vrste frizerskih usluga, kako za žene, tako i za muškarce.

„Od malih nogu kažu da sam pokazivala afinitet da jednog dana postanem frizerka. Međutim, ja sam ipak odlučila upisati fakultet. Već nakon prve godine sam odustala jer sam uvidjela da me to ne zanima, da želim biti frizerka“, počinje svoju priču Dijana i dodaje: „Smatram da kad te nešto zanima, potrudit ćeš se da saznaš sve o tome i da napreduješ svakog dana sve više“.

Dijana prije osnivanja vlastitog biznisa nije imala posao i kaže da je to jedan od najvećih razloga zašto se odvažila na ovaj korak uz pomoć Programa podrške marginaliziranim grupama.

„Moja porodica broji 6 članova i moj biznis mnogo doprinosi našem kućnom budžetu. Sestra se školuje također za frizerku. Planiramo da dok ja razvijem i stabilizujem posao, ona završi školu i onda možemo zajedno raditi“, ističe Dijana.

Za poziv je, kaže, čula u neformalnom razgovoru sa svojim prijateljima. Dodaje da nije bila optimistična, ali da je jako sretna zbog konačnog ishoda.

„Od planova za budućnost izdvojila bih to da ću ići na dodatne edukacije i prakse, a sve u cilju da svojim klijentima pružim kvalitetnu uslugu. Planirala sam uvesti još neke usluge kao što je nadogradnja noktiju. Naravno, šlag na tortu bi bio kada bih uspjela otvoriti salon u centru“, kaže Dijana.

Novi biznis nas vraća ponovo na selo i plasteničku proizvodnju, ali ovog puta riječ je o povrću.

Adisa Ibrahimović također je za svoju ideju dobila podršku od USAID-ovog Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i Opštine Bratunac za pokretanje vlastitog biznisa.

„Oduvijek sam se bavila poljoprivredom, ali samo za vlastitu upotrebu. Kroz neformalni razgovor sam saznala za Program podrške marginaliziranim grupama i odlučila pokušati znajući da nemam šta izgubiti“, kaže Adisa.

Kada je u pitanju utjecaj pandemije, Adisa kaže da na ovu vrstu posla pandemija ne može utjecati negativno, čak se potražnja može i znatno povećati.

„Ljudi iz okoline su me zaista podržali. Iako ovo nije neko idealno vrijeme za rizik i početak bilo koje vrste biznisa, svi su stali uz mene i svakodnevno me ohrabruju“.

Ohrabrena dosadašnjim rezultatima, Adisa već pravi planove za budućnost u cilju poboljšanja poslovanja.

„Mnogo je toga što planiram u narednom periodu i mislim da je nekao prirodno da čovjek stalno teži tome da ide dalje, te da postavlja ljestvicu više. Za sada, prvi plan je plasiranje proizvoda u markete i trgovine, oglašavanje preko društvenih mreža i još mnogo toga. Želim iskoristiti priliku da poručim svim ženama da budu hrabre i da bez rizika nema profita“, završava Adisa.

 

USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama, zajedno sa 27 lokalnih samouprava iz cijele BiH, od 2017. godine podržao je skoro 200 žena u osnivanju i razvoju njihovih biznisa. To su biznisi koji osiguravaju egzistenciju, povećavaju samostalnost i vraćaju vjeru u bolje sutra.