„Nemoguće i nepotrebno je porediti iskustvo u radu za nekoga drugog i za samog sebe. Mnogo je lakše biti sam svoj gazda jer sa tim dolazi i veći profit, pored toga mnogo je jednostavnija i komunikacija sa klijentima. Ovo je nešto o čemu ja sanjam cijeli svoj život ”, kaže Anđela Milaković, vlasnica grafičkog dizajna Angela, koja je dobila podršku od USAID-ovog Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i Opštine Vlasenica za pokretanje vlastitog biznisa.

Anđela Milaković ima samo 24 godine i već registrovan vlastiti biznis. Kada su u pitanju usluge koje pruža, Anđela kaže da se trenutno bavi dizajnerskim uslugama, ali da planira početi i sa štamparskim. Do sada je fokus bio na izradi dizajna i logotipa za pakovanja, promo materijala i ilustracija.

„Firme su mene kontaktirale nakon što sam objavila neke od svojih radova. Na taj način sam dobila veliku podršku u razvijanju biznisa na samom početku“, kaže Anđela.

Prije osnivanja vlastitog biznisa, Anđela je radila u štampariji kao grafički dizajner.

„Kada sam vidjela javni konkurs koji je bio objavljen u Opštini, prijavila sam se iz znatiželje ali i velike želje da to uspije. Možda je naivno, ali nisam bila uplašena. Mislila sam da je to jednostavno, čim se ljudi registruju i konkurs kao takav postoji“, istakla je ona.

Kada je u pitanju pandemija, kaže da su poljuljani svi biznisi.

„Svi su se uplašili, posljedice se odavno već osjećaju. Mnogi nisu željeli ulagati u svoje biznise, a ja zavisim od njih u tom smislu, jer bez ulaganja drugih firmi u vlastiti dizajn i oglašavanje, ja nemam posla. Svi smo povezani u lancu. Moralnu podršku sam dobila od sugrađana, možda baš iz tog razloga što sam mlada i što svojim primjerom pokazujem koliko je važno biti uporan i boriti se za sebe“, završava svoju priču Anđela.

Dara Todorović, jedna je od žena iz Vlasenice koje su osnovale vlastite biznise, a ona se bavi preradom voća i povrća pod nazivom „Darka“. Sokovi od voća, paradajza, slatko, salate, ajvar, pinđur, džem, samo su neke od stvari koje Dara proizvodi i prodaje.

„Ima ljudi koji zaista cijene domaći proizvod i mene kao proizvođača, tako da računam da će moj biznis tek da se razvije. Sigurna sam, koliko god bude trebalo proizvesti za tržište, da ću uspjeti u tome“, kaže Dara i nastavlja:

„Prije osnivanja vlastitog biznisa, radila sam u drvnoj industriji 16 godina... Djeca su me godinama nagovarala da napustim taj posao, ali nekako s koronom je to sve svakako stalo pa je bilo lakše donijeti tu odluku“.

Pandemija je, kao i na sve ostale sfere života, loše utjecala na ovaj biznis.

„Da nije pandemije, ja bih izašla na pijacu i prodavala, to bi za mene značilo tržište gdje plasiram svoje proizvode. Ali, zbog ovakvih uslova i mjera ja to ne mogu“.

Dara nije krila da je naišla na skeptične komentare u svojoj lokalnoj zajednici poput „Što ti je to trebalo, zašto nisi ostala raditi tamo gdje si navikla?“, međutim, Dara se nije dala pokolebati u namjeri da ostvari svoj san. Istakla je i da planira još više proizvoditi i odgovoriti na potražnju svojih kupaca, obzirom na to da je uspjela nabaviti i nove mašine.

Vlasenica, iako mala lokalna zajednica, izvor je kreativnih žena i njihovih vlastitih biznisa. Jedna od njih je svakako i Gorana Lazić, vlasnica Beauty salona „Sofia“.

„Odluka za osnivanje samostalnog biznisa došla je pri saznanju za Program podrške marginaliziranim grupama, a ljubav prema ovoj vrsti posla postojala je, rekla bih, oduvijek“, priča svoju priču Gorana.

Usluge koje ovaj salon nudi su: microblading, nadogradnja noktiju, trepavica, lash lift i šminkanje za sve prilike. Gorana kaže i da je u ovom poslu jako bitno povjerenje klijenata, iz razloga što se ipak radi o licu i što je svaki eventualni nedostatak rada vidljiv.

„Voljela bih da ostane ovako kako jeste i da zaposlim još jednog radnika/cu. To je moj plan i želja za naredni korak. Uzimajući u obzir situaciju nastalu uslijed pandemije moram reći da sam zaista zadovoljna dosadašnjim poslovanjem". 

 Priča Marine Nikolić vodi nas na selo i plasteničku proizvodnju. Marina je vlasnica biznisa pod nazivom Plastenička proizvodnja „Bio“.

Ona se i prije osnivanja vlastitog biznisa bavila istim zanimanjem, a kroz Program podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) uspjela je proširiti cjelokupnu priču i dići je na viši nivo.  

„Odluka za pokretanjem vlastitog biznisa je proizašla prvenstveno iz toga što se niko u mojoj okolini ne bavi time i vidjela sam prostor za vlastito djelovanje“, kaže Marina.

Plastenici sadrže: luk i salatu u zimskom periodu, a papriku, paradajz i krastavac u ljetnjem.

„Kad posadiš, gledaš razvitak i rast. Pa poslije to ubereš i imaš gotov proizvod. Zaista je to duševno ispunjenje za mene. U mom okruženju ljudi nažalost još uvijek ne prepoznaju važnost Bio proizvodnje, ali ja vjerujem u to da će ovakva proizvodnja zaživjeti i postati broj jedan i kod nas, obzirom da su zemlje zapada već odavno prepoznale važnost organskog uzgoja“, ističe Marina.

Olivera Stanišić vlasnica je biznisa Ruralni turizam „Olja“, koja se prije ovog osnivanja bavila poljoprivredom i preradom voća i povrća. Njen biznis podrazumijeva prenoćište, odnosno pansion.

„Prednost toga što imam vlastiti biznis je mnogo stvari: dostupnost grantovima, projektima, saradnju sa drugim firmama, plaćanje preko računa. To sve nisam mogla prije nego što sam registrovala svoj biznis. Nekad se moji prijatelji šale i kažu da bolje radim nego oni u državnim firmama“, počinje svoju priču Olivera.

Kaže da je pandemija utjecala na njen biznis, ali da je period kad nije mogla raditi iskoristila da preuredi i adaptira svoju kuću u kojoj sada ima 4 sobe i 2 kupatila.

„Jako je teško raditi s ljudima, a opet i najbolje. Uklapam se s ljudima i to mi ide u prilog. Prošle godine smo imali slučaj da je bračni par iz Kanade ostao u Vlasenici na 10 dana jer im se auto pokvarilo i sa njima smo ostali u jako dobrom odnosu, te nam najavljuju ponovni dolazak“.

Dvadesetšestogodišnja Ranka Samardžić vlasnica je frizerskog salona „Fancy“ koji pored ženskih tretmana nudi i one namijenjene muškarcima kao što su šišanje, brijanje, oblikovanje brade, čupanje i oblikovanje obrva koncem, farbanje obrva. Ranka kaže da prije osnivanja vlastitog biznisa nije imala posao.

„Imala sam oduvijek interesovanje za ovakvu vrstu posla. Frizerka sam bila i u Švicarskoj, ali nisam uspjela ostati. Tamo sam naučila mnogo stvari, stekla mnogo vještina što me nekako i motivisalo da se po povratku u BiH nastavim baviti ovim zanimanjem“, kaže Ranka.

Pandemija je, u mnogome, utjecala i na rad frizerskog salona „Fancy“, jer nema proslava koje bi povećale potražnju za ovakvim uslugama.

„Moj frizerski salon jedan je od njih 13 u gradu što je mnogo za ovako malu lokalnu zajednicu. Na samom početku desila se pandemija, što je mnogo uticalo na posao. Primjerice za 8. mart i još nekoliko sličnih prilika imala sam dosta zakazanih termina koji su se naknadno otkazali zbog uvođenja policijskog sata. Lokacija na kojoj se salon nalazi je jako dobra pa i to dosta doprinosi uspješnom radu“, dodaje Ranka.

Ranka je poručila svim ženama koje imaju ideju, ali ne i hrabrost da je sprovedu u djelo:

„Svi mi čekamo neko bolje sutra, a ja kažem da je svaki trenutak dobar za početi slijediti svoje snove i ići tim putem. Naravno, potrebna je podrška. Ja prva ne bih ovo pokrenula da nisam imala podršku od USAID-a i Opštine Vlasenica.“

 

USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama, zajedno sa 27 lokalnih samouprava iz cijele BiH, od 2017. godine podržao je skoro 200 žena u osnivanju i razvoju njihovih biznisa. To su biznisi koji osiguravaju egzistenciju, povećavaju samostalnost i vraćaju vjeru u bolje sutra.